PENZIONI SISTEM CRNE GORE – ZAŠTO SU IZOSTALE OBEĆANE REFORME

 

PENZIONI SISTEM CRNE GORE – ZAŠTO SU IZOSTALE OBEĆANE REFORME

Pojava da država brine o grupama svog stanovništva koje su u težoj situaciji nego neke druge. a medu kojima su uglavnom najstariji slojevi građanstva, dakle stari ljudi. nije bila nepoznata istoriji još prije vremena pruskog kancelara Oto fon Bizmarka.

Međutim, tek će propisi u socijalnoj sferi koje je Bizmark uveo u Pruskoj u XIX vijeku, a među kojima je bilo i uvođenje prvog penzijskog sistema, biti kasnije označeni kao početak značajnije brige o standardu građana, Ideja je tada bila da svi pripadnici grupacije radnog stanovništva koji dožive da postanu stariji od 70 godina. dobijaju određeni iznos penzije koji bi država prikupljala, prije svega, od radno aktivnog stanovništva. Jednom riječju, penzije su se po toj zamisli počele isplaćivati po principu tzv. međugeneracijske solidarnosti, s tim da na takvim osnovama još i danas funkcioniše penzioni sistem u velikom broju zemalja. Naime, sredstva prikupljena na principu međugeneracijske solidarnosti u većini zemalja i dalje čine značajan ili najveći izvor iz koga se penzije isplaćuju. Pri tome se, između ostalog, zbog porasta cijena, troškova života, te promjene u visini zarada zaposlenih i drugo, u kontinuitetu provode reforme kako bi se zaštitilo dostojanstvo te veoma brojne grupacije građana.

Princip međugeneracijske solidarnosti u isplati penzija je temeljni koncept većine javnih penzijskih sistema u svijetu, uključujući i one u bivšim jugoslovenskim zemljama. Suština tog principa je da radno aktivna generacija uplaćuje doprinose iz kojih se isplaćuju penzije trenutnim penzionerima. Kada ta radno aktivna generacija ode u penziju, očekuje da će buduća generacija radnika finansirati njihove penzije. Kada je u pitanju ovaj koncept, inače dominantno prisutan u Crnoj Gori, isti u uslovima kada je nacionalna ekonomija stabilna, nudi određene prednosti, navodimo neke od njih:

1.        Solidarnost među generacijama: Oslanja se na društvenu koheziju i međusobnu pomoć između generacija.

2.        Socijalna sigurnost: Osigurava da stariji građani imaju redovna primanja, čak i ako nisu uštedjeli dovoljno tokom radnog vijeka.

3.        Jednostavnost sistema: Administrativno je jednostavniji u odnosu na individualne penzijske štednje.

4.        Otpornost penzionog sistema na inflaciju: Država može prilagođavati penzije i sistem kako bi se ublažili negativni efekti inflacije.

S druge strane, u uslovima kada nacionalna ekonomija ne funkcioniše na zadovoljavajući način, i pri tome po pravilu istovremeno praćena rastom cijena, padom realnih zarada, nezaposlenošću, sve skupa praćeno padom životnog standard i sl.; penzioni sistem biva suočen sa brojnim izazovima koji direktno opredjeljuju životni standard svih građana, a posebno njihovu najstariju grupaciju, tj. penzionere. U tom smislu, kada je riječ o ključnim izazovima, bolje reći o uzrocima koji prijete da potpuno “demontiraju” domaći penzioni sistem na štetu penzionera, najčešće se navode sljedeći:

1.        Demografske promjene u slučaju kada je ima sve manje radnika, a sve više penzionera, što se dešava u mnogim zemljama, čime princip međugeneracijske solidarnosti “puca” po šavovima, a čitav penzioni praktično postaje neodrživ.

2.        Iseljavanje mladih što je slučaj u zemljama koje se suočavaju s odlaskom mladih i obrazovanih ljudi, čime poreska baza opada, a pritisak na penzijski fond raste.

3.        Neformalna ekonomija u slučajevima kada veliki broj ljudi radi „na crno“, čime se dodatno smanjuje broj onih koji uplaćuju doprinose.

4.        Politički pritisci, što je slučaj kada odluke o povećanju penzija ponekad nisu zasnovane na realnim ekonomskim mogućnostima, nego na političkim interesima I slično..

Imajući u vidu prethodno postavljen upit kao naslov ovog priloga, dakle izostanak reformi penzijskog sistema Crne Gore, u narednom dijelu istog ukratko ćemo prezentirati neke od osnovnih nalaza godišnjeg “Izvještaja OECD-a o penzijama 2023”, koji se bavio analizom provedenih reformi I demografskih trendova u državama, članicama.

Navedeni izvještaj OECD-a naslovljen kao „Penzije na prvi pogled 2023“, predstavlja detaljnu analizu penzijskih sistema, demografskih trendova i reformi politika među zemljama članicama G20[1]. Na bazi provedene sveobuhvatne analize u narednom dijelu izdvajamo nekoliko ključnih nalaza iz tog izvještaja koji se tiču sljedećih otvorenih pitanja:

1.     Penzijske reforme i prilagođavanje starosne dobi za penziju:

ü  Povećanje starosne dobi za penziju: Mnoge zemlje OECD-a nastavljaju u kontinuitetu povećavati starosnu dob za penziju. Na primjer, Švedska je povećala svoju starosnu dob za penziju i povezala je sa dvije trećine dobitaka u očekivanom životnom vijeku.

ü  Povezivanje starosne dobi za penziju sa očekivanim životnim vijekom: Ovu metodu koriste zemlje kao što je Slovačka, čime se starosne dobi za penziju više usklađuju sa demografskim promjenama. Jedna od četiri zemlje OECD-a sada primjenjuje ovaj pristup.

ü  Rodna razlika u starosnoj dobi za penziju: U zemljama poput Švajcarske i Izraela se ulažu napori kako bi se smanjila razlika u starosnoj dobi za penziju između muškaraca i žena, s ciljem postizanja veće rodne jednakosti u penzijskim politikama.

 2.       Zaštita i povećanje pokrića realne vrijednosti penzija

ü  Poboljšana zaštita penzija za osobe s niskim primanjima: Zemlje poput Čilea, Kanade i Estonije reformisale su svoje penzione sisteme kako bi pružile bolju zaštitu penzionerima s niskim primanjima, povećavajući osnovne penzije i šireći pokriće.

ü  Povećanje pokrića penzionih šema: Značajne reforme uključuju uvođenje automatske registracije u Slovačkoj i proširenje obaveznog penzionog pokrića u Čileu i Meksiku kako bi uključile ranije nepokrivene kategorije radnika, poput radnika na platformama i domaćih radnika.

 3.       Inflacija i indeksacija penzija

ü  Prilagođavanje na visoku inflaciju: Prelazak sa indeksacije po platama na indeksaciju po cijenama u mnogim zemljama OECD-a odražava pokušaje zaštite penzionera od erozivnih efekata inflacije.

ü  Trošak zaštite penzija: Više od polovine zemalja OECD-a u potpunosti indeksira penzije prema inflaciji, ali ova politika ima značajne fiskalne implikacije, postavljajući pitanja o njenoj održivosti.

 4.       Prihodi i siromaštvo među starijom populacijom

 ü  Nejednakosti u prihodima: Dok prosjeci OECD-a pokazuju da osobe iz starije populacije imaju prihode bliske širem stanovništvu, postoje nejednakosti, pri čemu neke zemlje bilježe znatno niže relativne prihode za starije dobne grupe​​.

ü  Stope siromaštva među starijima: Izvještaj ističe varijacije u stopama relativnog siromaštva među starijim osobama u zemljama OECD-a, s višim stopama u nekim zemljama i primjetno nižim stopama u drugim​​.

 5.       Trendovi očekivanog životnog vijeka i zdravstvene nejednakosti

 ü  Fluktuacije u očekivanom životnom vijeku: Posljednjih godina zabilježeno je usporavanje rasta očekivanog životnog vijeka u starijoj dobi, trend na koji utiču faktori poput pandemije COVID-19​​.

ü  Socio-ekonomske nejednakosti u dugovječnosti: Izvještaj prepoznaje značajne razlike u očekivanom životnom vijeku na osnovu socio-ekonomskog statusa, što predstavlja izazov za pravedne penzione politike. Iako je teorijski moguće razlikovati starosnu granicu za penziju prema socio-ekonomskoj grupi, praktična primjena je složena​​.

U narednim grafičkim prikazima daje se pregled još jednog broja indikatora, sa naglaskom na njihov trend, koji se tiču populacije iznad 65 godina starosti, razvrstanih prema polu; grafici od 1 -6:

Grafik 1. Više od polovine država članica OECD-a u potpunosti štite penzije od inflacije

Grafik 2. Prosječna primanja u period 2000.-2020.godina su imala brži rast

kada je u pitanju učešće starije u odnosu na ukupnu populaciju

Grafik 3. Prisutne su vrlo male promjene dužine životnog vijeka

osoba starijih od 65 godina

Grafik 4. Starosna granica za odlazak u penziju je u međuvremenu

povećana u više od polovine država članica OECD-a

Grafik 5. Starosna granica za odlazak u penziju u nekim državama

je značajno niža kada su u pitanju opasni poslovi (hazardous work)

Grafik 6. Iznos starosne puna penzije u odnosu na primanja u momentu odlaska

je veoma različita među pojedinim članicama OECD-a

Princip međugeneracijske solidarnosti je plemenit i funkcionalan kada postoji demografska ravnoteža, snažan ekonomski rast, visok stepen zaposlenosti, te politička stabilnost. Međutim, sam po sebi više nije dovoljan za dugoročnu održivost penzijskog sistema. Iz navedenih, ali i ne malog broja drugih razloga, a prije svega da bi se zaustavio pad životnog standarda penzionera, većina država je prinuđena da se sve više okreću ka traženju hibridnih rješenja koja balansiraju između solidarnosti i individualne odgovornosti. Konačno, upravo na tragu obećanih a izostalih reformi penzionog sistema u Crnoj Gori, u tom smislu se kreću naši prijedlozi, tj. traženju valjanih rješenja reformskog karaktera koja, inače, u kontinuitetu nudimo relevantnim državnim organima.

 

 

 

---

[1] 2023 OECD Pension Report: GBV Aanalysis of reforms and demographic trends;